Danas u posjeti kod ovog plemenitog insana dida, Mehmed Kantarević ( zvani Meho Mešićev), koji se nalazi nedaleko od Velike Kladuše, MZ Podzvizd-selo Klupe.
– Stara kuća odavno prkosi ovom novom vaktu, ali ipak tu živi insan,koji me je dočekao sa nasmijanim licem….onako skroman, ali da kažem i tužnog pogleda.
– Kako mi svojim tihim i umornim glasom veli: Aferim Hasane kad si došao, da vidiš gdje sam, kako živim, evo kako deveram i ove dane u samoćiprovodim. Allah Dragi samo da mi podari zdravlja i sa ovim stanjem insan će vala izaći nekako na hair.
– Moj Hasane čudan vakat zakucao na vrata, ali moja rijetko ko i da otvara. I tako sjedoh sa didom Mehmedom, a on mi i dalje nastavi svoju tihu priču…
– Vidiš moj Hasane, “star did, a još starija ova kuća” ima joj preko 100 godina, ali evo opet Bogu sam za zdravlje zahvalan. Život teče, ali onaj vakat did zaboravit nikad neće.
– U moje vrijeme, u onom vremenu bilo je potaman svima, bilo je sloge među insanima…a danas, sve je manje sloge, al šta ćeš, moj Hasane.
– Svako vrijeme nosi svoje breme. Radujem se kada me neko obiđe, kada progovorim neku riječ, didu je odmah u duši lakše. Ima i dobrih komšija, pa vala i dođu, obiđu me…
– Tako slušam te didove riječi, gledam, okolo sve razgledam. Možda njegova priča nema kraja, ako Bog da i drugi put ću da obiđem dida Mehmeda.EVO NEKIH FOTOGRAFIJA.
Autor: Hasan Keranović (Macanovici.Net
