NA ADRESU PORTALA STIGLO PISMO U CJELOSTI GA PRENOSIMO……
Uz dužno poštovanje želim da vas poselamim ili pozdravim, kako god, i da izrazim svoj problem , koji inače nije samo moj, već problem većeg broja ljudi, ali eto ja sam se odlučio da na ovaj način javno iznesem svoje reagovanje ili bolje rečeno negodovanje… Vi ste medij koji prenosi javnosti i dobru i lošu sliku našeg stanja, pa se nadam da ćete i ovo prezentirati našoj široj javnosti…
Odavno živimo u 21.st. barem brojki što se tiče, sve nam je , hvala Bogu, napredovalo osim pameti i ljudskih odnosa. U tom pogledu smo dobrano nazadovali. I nazadujemo dalje. Naime, općepoznata činjenica je da bez vode nema života i da je ona zajedničko dobro svih onih koji je koriste. Voda ne pozna granice, niti odlučuje gdje će da teče. Međunarodni zakon o ljudskim pravima definira i pravo na vodu kao osnovno ljudsko pravo. “Ljudsko pravo na vodu daje svakome pravo na dovoljno sigurne, prihvatljive, fizički pristupačne i dostupne vode za osobnu upotrebu i domaćinstvo”, stoji u Međunarodnom sporazumu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, čije provođenje nadgledaju Ujedinjeni narodi. Voda je daleko najbogatija komponenta svih živih organizama i ima fundamentalan značaj u održavanju kako strukture, tako i funkcije svih tkiva, odnosno stanica kao osnovnih jedinica živih bića i svima nam je porijeko potrebna.
No, međutim, ovo je Bosna i Hercegovina. Tu prestaju da važe svi zakoni i sva prava zagarantirana Međunarodnim zakonom o ljudskim pravima. Ovdje ne vrijedi ništa što je imalo razumno, racionalno i zakonski. Ovdje pojedinci sami sebe smatraju Bogom i batinom, sami vedre i oblače…
Tako je i u ujednoj ne baš takoj maloj mjesnoj zajednici općine Cazin. Nepunih pet kilometara od centra naše čaršije i čuvenog kružnog toka nalazi se MZ Čizmići. Sve tu funkcioniše kao i u ostalim mjesnim zajednicama dok se jednom insanu ne prohtije da glumi seoskog harambašu pa nam svima život zagorča isključivši vodu. Ni manje ni više nego vodu. I to traje godinama.Tako on preko leđa svojih komšija nastoji riješiti neka svoja imaginarna prava. Hm!!! Vodovodni gradski bazen nalazi se na njegovoj zemlji i on traži od Vodovoda kao ustanove da mu plaćaju najmaninu zemljišta. Možda on i ima pravo na taj novac, ne znam, ali nije me ni briga. Ima i ustanova koja takve sporove rješava. Zove se Sud. Znam samo da je ovo čisti bezobrazluk i lopovluk. Kad jedna neovlaštena osoba tako lako ima pristup bazenu i tako lako (sedmično barem tri puta) isključi vodu svim domaćinstvima isto tako bilo šta može ubaciti u bazen i otrovati ili zagaditi vodu koja nam je svima prijeko potrebna. Može nas otrovati ko miševe, možda nas i trujhe a mi ni ne znamo. S obzirom na sve, ništa me ne bi iznenadilo. U danima kad isključi vodu jedni idu kod njega i mole ga da pusti vodu, pokušavaju doprijeti do razuma, drugi se uhvate telefona i veza i vezica zovu Vodovod mole i traže rješenje. Oni iz Vodovoda maznim i pospanim glasom kažu:“ Ekipa je na terenu, bit će riješeno.“ Haloo, bolan, koja ekipa, ona od prije pet godina što je bila?! Da nisu nestali u prostoru i vremenu!!! Pet godina rješavaju svoje probleme preko leđa nedužnog naroda koji ionako plaća najskuplju vodu ne samo na Kantonu nego i šire. Pet godina!!! I opet svake godine isto.
U mjesecima koji nam tek donose vrućinu i toplinu u ovakvoj situaciji možemo samo postati mjesto kakvih zaraza i boleštrina. Zamislite samo kako je u porodicama koje imaju četiri i više članova. Ujutru ustaneš, kreneš u wc-e, ćenifu ili zahod, odvrneš pipu ili slavinu i ništaaaa. Nema umivanja, pranja zuba, a tek vršenje bilo kakve nužde!!! IH!!! Pranje ruku nepoznat pojam. A piti i jesti se mora, mora se u wc-e. Kao neandretalci!!! Burad u kuće, po flaširanu vodu u prodavnicu i naravno čim dođe novi račun za vodu trkišom svi iste platiti. Moraš platiti bilo vode ili ne bilo. Puni narode općinski budžet!!!
Spor oko vode, najamnine i iščekivanje nas koji svoje obaveze novčano redovno izmirujemo traje godinama i rješenju izgleda nema kraja. Nastupio je Sveti mjesec za sve muslimane širom svijeta. Mi u Čizmićima možemo cijeli mjesec kolektivno moliti Boga da gradske vlasti i naš komšija riješe spor oko vlasništva zemlje na kojoj je bazen, kako bismo i mi, kao i sav normalan svijet imali vodu!
mm
