Kada se, još 2002. godine, vratila u svoju kuću, Fazila Efendić (66) iz Potočara kod Srebrenice nije se dugo dvoumila čime da se bavi. Odlučila je nastaviti svoj trgovački poziv. Vlastitim sredstvima i pomoći Udruženja „Snaga žene” iz Tuzle pored Memorijalnog centra Potočari, uz svu urednu dokumentaciju, otvorila je malu suvenirsku radnju.
Prve žrtve
– Nije lako ovdje raditi i cijeli dan gledati nišan muža Hameda, koji je u potočarskom memorijalu ukopan među prvim identificiranim žrtvama genocida, i nišan sina Fejze, ukopanog 2013. godine, kao i nišane velikog broja rodbine, komšija i prijatelja. Tuga je to – naglašava Fazila.
I pored toga, kaže da je njeno radno mjesto jedna vrsta psihoterapije za nju. Svakodnevne mušterije iz naše zemlje i inozemstva dobro joj dođu da barem nakratko zaboravi na svoj bol.
– Na ovom radnom mjestu upoznala sam dosta ljudi, ali srela se s onima koje nisam vidjela skoro dvije i po decenije. To je za mene lijek. Vidjeti stare prijatelje i upoznati nove ljude je bogatstvo – kaže Efendić.
Fadila Efendić
Kako ističe, radnju je otvorila da bi sebi i jednoj uposlenici osigurala normalnu plaću, koju s doprinosima isplaćuje redovno. Ljeti je zadovoljna kupcima, a zimi, kaže, nekako se preživljava, ali se ne žali.
Brojni predmeti
Osim raznih prigodnih suvenira, garderobe i drugih predmeta, tu su knjige koje govore o genocidu nad Bošnjacima Srebrenice, prevedene na turski, njemački i engleski jezik, te predmeti s fotografijama Memorijalnog centra i izvezeni ”Srebrenički cvijet”.
Bez problema
Efendić kaže da nije imala nikakvih problema u vezi s izdavanjem dozvole za rad. S Biroa za zapošljavanje u Srebrenici primila je jednu radnicu, koja je nedavno našla bolji posao, a na njeno mjesto uposlila je novu. Kao i sve druge radnje, ima redovne i vanredne inspekcijske kontrole, koje su korektne i profesionalne.
– Kada se radi legalno, onda nema bojazni od inspekcijskih kontrola – smatra Fazila.
Autor: S. SMAJLOVIĆ
