Haris Pašović: Ljudi rođeni poslije rata oduševljeni su i BiH i Srbijom

Subota, 6. maj

Praznik u pozorištu 

Kasno sinoć sam se vratio iz Wiesbadena sa žiriranja za nagradu EFFE za najbolje evropske festivale. Bilo je zaista krasno raditi tri dana sa Sir Joanthanom Millsom, jednim od najznačajnijih direktora festivala na svijetu; Renattom Qualigom (Kvalja), koji je bio dugogodišnji direktor Venecijanskog bijenala, i kolegama iz Singapura, Velike Britanije, Holandije, Belgije i Poljske. Uz to, držao sam radionicu za direktore evropskih festivala na konferenciji Evropske festivalske asocijacije. Bilo je intenzivno, ali odlično. 

Danas odmah proba za predstavu “Otkrivanje žene” u koprodukciji East West Centra i Narodnog pozorišta. Imam probe pred svaku predstavu jer je predstava vrlo složena. Uvečer igramo predstavu, to je ujedno i otvaranje Festivala bh. drame u Zenici. Došao je autobus pun gledalaca iz Zenice i još sarajevska publika – pravi praznik u pozorištu. Publika, a moram reći – naročito ženska publika, jako voli ovu predstavu.

Nedjelja, 7. maj

Kako sve stići

Teorijski je neradni dan, a u praksi radni. Moram stići sav posao koji se malo nagomilao dok sam bio odsutan. 

Ponedjeljak, 8. maj

Pripremamo turneju

Imam sastanak s glumcima i ekipom u East Westu, kreće nam jako intenzivan period. Mi uvijek radimo puno, a u maju se baš potrefilo puno stvari. Mladi izvrsni glumac Kemal Rizvanović mijenja jednog glumca u predstavi “Za šta biste dali svoj život?”; Aida Čorbadžić, direktorica Opere, me zove na telefon da održimo naš koncert “Pjesme o vodi, ljubavi i hljebu”; Ismar Hadžiabdić me izvještava o uspjehu predstave “Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla”, koju su igrali dok sam bio na putu; pripremamo turneju i novu predstavu. Moje kolege iz Srbije raspituju se kako mogu pogledati film o Srebrenici “Nacionalna geografija”, koji smo nedavno premijerno prikazali u Sarajevu. 

Utorak, 9. maj

Dan pobjede 

Dan pobjede nad fašizmom postaje sve aktuelniji svuda u Evropi. 

Ujutro posjećujem probu u East Westu za novu predstavu koju režira mlada rediteljica Elma Islamović. Nisam dugo čitao tako izvanrednu dramu kao što je njen novi komad koji se zove “Zašto moja nana priča s televizorom?” Zaista je fantastična, duboko potresna i jako uzbudljiva drama. Predstavu radi zvjezdana ženska umjetnička ekipa: osim autorice i rediteljice Elme Islamović, tu su glumice Irena Mulamuhić, Sanela Krsmanović-Bistrivoda i Džana Džanić; kostimografkinje Irma Saje i Vanja Ciraj i scenografkinja Lada Maglajlić. 

Poslije podne sam na probi diplomske predstave Zulfikara Filandre, koji režira Ibeznovog “Narodnog neprijatelja” s odličnom glumačkom ekipom. 

Srijeda, 10. maj

Emotivan susret

Putujemo za Mostar. Tamo se srećemo s kolegama iz Srbije, s kojima zajedno igramo predstavu “Za šta biste dali svoj život?” u Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača. Susret je vrlo emotivan, svi se grle i opće je veselje. 

Mladi ljudi iz BiH i Srbije, rođeni poslije rata, rade zajedno i oduševljeni su Bosnom i Hercegovinom i Srbijom! Iako djeluje kao šala, ovo je zapravo istina. Do prije manje od godinu više od 20 mladih umjetnika iz dvije susjedne zemlje nije ništa znalo o domovinama jedni drugih. Onda su kroz zajednički rad u BiH i Srbiji počeli otkrivati jedni druge i upoznavati zemlje jedni drugih. To je rezultiralo u snažnoj pozorišnoj predstavi i u iskrenom oduševljenju mladih umjetnika iz Srbije Bosnom i Hercegovinom i mladih umjetnika iz BiH Srbijom. Pri tome taj rad nije bio “ciljani projekt civilnog društva o pomirenju”. Bio je to jedan normalan, kreativan i uzbudljiv rad na predstavi o urgentnoj temi u savremenom svijetu. 

Ostajemo u jednoj cvjetnoj mostarskoj avliji do kasno u noć razgovarajući i veseleći se. 

Četvrtak, 11. maj

Životni ideali

Cijeli dan radimo u Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača. Kolege su nas divno primile, pomažu nam puno. Predstava “Za šta biste dali svoj život?” govori o mnogim različitim motivima zašto su ljudi spremni dati svoj život. Koliko cijenimo svoj život i koliko su nam važni životni ideali? Postoji li nešto za šta bismo dali svoj život i zašto bismo to učinili? U dinamičnoj, modernoj postavci mladi glumci igraju furiozno i superiorno. Predstava potresa, podučava, rasplače, nasmije i inspirira gledaoce dok prate sudbine brojnih ljudi koji su za svoja uvjerenja davali život. 

Ova naša predstava je uvrštena u selekcije Festivala bh. drame BNP-a Zenica i “Sterijinog pozorja” u Novom Sadu. 

Na predstavu dolazi publika “s obje strane”. Jako su lijepo primili predstavu. Glumci: Sanela Krsmanović-Bistrivoda, Dražen Pavlović, Peđa Marjanović, Lana Delić, Gabor Pongo, Amar Ćustović, Mina Pavlica, Mia Simonović, Katarina Bradonjić, Ema Stojanović, Dušan Vukašinović, Marko Vasiljević, Kemal Rizvanović, Miloš Lazić i Nikola Živanović igraju briljantno, a dizajner zvuka Rastko Ilić i dizajner svjetla Branislav Milinković su vrhunski. 

Mi se pozdravljamo s našim ugodnim domaćinima koji nas pozivaju da opet uskoro dođemo. 

Petak, 12. maj

Kao kod kuće

Putujemo iz Mostara, pravimo odmor na divnom Jablaničkom jezeru i odličnim autoputem od Tarčina brzo dolazimo do Zenice. Kolege iz Srbije odmah odlaze u aščinicu kod njihovog i našeg omiljenog “Salčinovića.” Osoblje aščinice mnogo se raduje što smo ponovo tu. Predstavu smo jednim dijelom radili u Zenici i svakog dana smo jeli kod “Salčinovića,” u jednoj od najboljih aščinica na Balkanu. U Bosanskom narodnom pozorištu se pozdravljamo s kolegama, ovdje smo kao kod kuće. Proba i predstava u okviru programa Festival bh. drame.  

U subotu smo, 13. maja, u Sarajevu u Međunarodnom kulturnom centru Grbavica, a u ponedjeljak u Banjoj Luci.

Autor: Haris PAŠOVIĆ